Ćao, ja sam Lidija – radoznala, kreativna i uvijek u potrazi za novim idejama i izazovima. Volim kada stvari imaju smisla i uživam u procesu stvaranja, povezivanja sa ljudima i istraživanja svega što me inspiriše.

Integrativna tjelesna psihoterapija mi je otvorila novi svijet razumijevanja uma i tijela, a učenje i lični razvoj su mi stalna potreba. Fascinira me način na koji se svijet u nama i oko nas neprestano mijenja, kako tijelo pamti, kako emocije putuju, kako se sve na kraju nekako složi na svoje mjesto.

Volim procese, volim kada stvari rastu i razvijaju se, bilo da je to ideja, projekat ili odnos. Najviše volim kada mogu da budem svoja, onako skroz – bez maske, bez potrebe da budem nešto drugo osim onoga što jesam.

Volim duboke razgovore, one koji ne lete samo po površini, već idu pravo u srž, otkrivajući stvarnu suštinu stvari.

Volim trenutke tišine kada se sve usmjeri ka unutrašnjem svijetu, a ti znaš da se povezuješ sa sobom na najdubljem nivou.

Volim da osluškujem stvari ispod površine – ljude, trenutke, tišinu između riječi.

Učim, istražujem, stvaram. Nekada u haosu ideja, nekada u potpunom miru, ali uvijek sa osjećajem da je putovanje vrijedno.

Vjerujem u mogućnost promjena, u to da je život pun prilika, čak i kada se čini da su stvari u tišini.

Vjerujem u autentičnost, u one male, neuhvatljive trenutke kada znaš da si na pravom mjestu.

Autentičnost za mene znači slobodu. Slobodu da budem nježna i snažna u isto vrijeme, da budem tiha kada osjećam da je tišina potrebna, da budem iskrena i odvažna kada osjećam potrebu da kažem ono što nosim u sebi. To ne znači da sam uvijek sigurna u sebe – naprotiv. Smatram da ne postoji ništa autentičnije od trenutaka kada pokažeš svoju ranjivost. Kada se otvoriš pred nekim, pustiš da se vide tvoje nesigurnosti, strahovi, snovi…

Povezivanje – sa sobom, sa drugima, sa nečim većim od nas – u tome pronalazim smisao. Kada stvarno stanemo jedni pred druge, bez igara i očekivanja, dešava se nešto važno. To nisu uvijek laki susreti, jer povezivanje traži hrabrost, traži da budemo ranjivi. Ali upravo u toj ranjivosti leži prava bliskost.

A povezati se sa sobom – to je tek putovanje. Slaganje svih djelova sebe, prihvatanje svjetla i sjenki, dopuštanje sebi da budemo u miru sa sobom, čak i kada ne znamo tačno gdje idemo.

Kada smo uistinu povezani sa sobom, tada možemo najdublje i najiskrenije da se povežemo i sa drugima.

Vjerujem da baš u tom procesu leži prava snaga, jer tek kada prigrlimo sve djelove sebe, možemo da ih ponudimo svijetu bez straha.